Kreativni odjel

LAMARTINE

starrynight2022.blog.hr

PRIJE NEGO ĆU POĆI SPAT

“O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu gdje nju je svaki očekivo val,
Gle sad sam sjedim ja gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.

O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote neće l’ opet dati
Čas taj, tako drag?”
***
U tri u noći u vučji sat
prije nego ću poći spat
ugledah zdesna prizor novi
ružičasti leptir staklom plovi.

Bordo mu usta gutaju zrak
svilena krilca veslaju kroz mrak,
ostavih čitanje mrtvog Lamartina
razgledat bolje to čudo boje turmalina.

Davno zaboravljena i mrtva
na prozorskoj dasci nekad orhideja
spala na svega dva otužna lista
u smeću iz sažaljenja samo završila nije

prosula se noćas cvijetom pa blista -
raskošna, živa, još ljepša no prije.
Spazih taj čudesni noćni cvat
kad podigoh oči s Lamartina

prije nego ću poći spat.

Starry Night

NE ZATVARAJ VRATA

sewen.blog.hr

Ne zatvaraj vrata, možda poželiš ući,
Još uvijek sam ko porculan nekorišten, sam u kući...
Ne zatvaraj vrata, ovdje se skloni od sviju,
Ovo je stanica za nesretne, za one koji se kriju.

Ne zatvaraj vrata, ovdje se sva obećanja štuju,
Ovo je prenoćište za one koji putuju,
Ne zatvaraj vrata, netko uvijek treba budan biti,
Netko tko će s tobom stati, s tobom ozdraviti...

Bez najave ne primam goste, ali ti nisi gost,
Ti si želja da prekinem post!
Ti si čežnja za sve čežnje, nada nad nadom,
Ti si moja šetnja uspavanim gradom...

Proljetna riječ :))

star-rose-bloger.blog.hr

Lijepa riječ .. To je kao proljetni dan.

Boje šarenog vrta i sunca bude i stvaraju ugođaj.

Prepustim se nek nose me jer miris i
sve proljetno budi nadu...

Stvara uvijek poeziju meni posebno dragu.

Budi u riječi kao proljeće što
se daje, u sitnici kao grani, vjetru,
poljskom cvijetu, cvrkutu ptici.

Toliko se u njemu skriva, otkrivati
ga postaje idila. Poput leptira koji
nešto novo otkriva.

Uz neku kavu, jutarnju ljepotu
dok čini u oku umjetničku notu.

Magnolija

kockavica.blog.hr

Glavnu stvar sam zaboravila!

Magnolija mi je procvjetala!

Nema rezanja magnolije,
sad se iskupila za idućih par godina,
ak poželi opet mirovati, smije.



[img]https://i.postimg.cc/9Xw89C46/20250405-153136.jpg[/img]

https://i.postimg.cc/9Xw89C46/20250405-153136.jpg

https://i.postimg.cc/kX0zspQm/20250405-153136.jpg
https://i.postimg.cc/kX0zspQm/20250405-153136.jpg

Sjećanja

filiparumenovic.blog.hr

Tijekom svake nemirne noći,
Biram riječi koje ti nisam mogla reći,
Skrivena među snovima tihim,
Tražim trag u trenucima mirnim.

Zvijezde su svjedoci moje tišine,
Svaka od njih nosi dio moje duše,
A vjetar, stari glasnik tuge,
Tiho mi šapuće tvoje ime.

Ponekad mi se čini da si mi blizu,
U tamnoj sjeni, u snova nizu,
Ali jutro me uvijek posjeti,
Da su ruke prazne, a život bez tebe zarobljeni..

Ipak te nosim kroz svaki dan,
u srcu gdje živiš kao lijep san.
Jer ljubav nije samo sjećanje,
ona živi vječno, u meni gdje ne prestaje.

Lađa....

taango.blog.hr

LJUDI

sewen.blog.hr

Svi se sa životinjama uspoređuju
I sve ljude životinje usrećuju...
Pa smo medvjedi, lavovi i pume,
Pa smo kraljevi savane i šume.

Svi vole da su životinjskog roda,
Svi vole reći - mi smo priroda!
Tigrovi, jaguari, pauci, zmije...
Al prečesto se majmun iza svega krije.

A gdje su tek slonovi, konji i krave,
Ovce i koze, samo nek je trave...
Izgleda da čovjek se postaje sve teže,
Prečesto bježimo od onog što nas veže!

Ljepota je besmislena dok se ne podijeli

potok42.blog.hr

Čitajući Orwellova predviđanja
budućnosti, s književnom maskom,
shvatio sam zašto sam otupio
na ljepotu, zašto i u opipljivom
svijetu sve više osjećam osamu.
Ljepota je besmislena dok se ne podijeli,
napisao je. Koliko istine ima u tome.
Gledati, slušati, kušati, biti proboden
skladom između onoga što jesi
i onoga što te snažno obuhvaća,
a ne otkriti nekome tu čudesnost,
svoj zanos, ne podariti mu djelić duše,
doživljaj plamena koji te osvjetljava
i grije - iskustvo je bez odjeka, nevažno
kao magla koja se diže i nestaje.
Sve su učestaliji trenuci besmisla,
tog Nekoga više nema; otišao je u sjenu,
ne čuje moj poziv, ne mari za moju
žudnju i glad, za moje motive i potrebe.
A možda sam ja taj koji se ne odaziva
na zov ljepote kroz druge, na zvuk ključa
koji otključava tihnulo, umorno srce.

Samo bitno

kockavica.blog.hr

Uopće ne znam od kuda bih krenula.
Najbolje od onog bitnog.

U subotu sam dobila kompliment:

- Izgldte k kbka.

Osmjehuje mi se osmogodišnja kćerina prijateljica.

- Molim?

- Izgldate mi k kbka.

Toliko brzo priča da ju ništa ne razumijem.

- Nisam razumjela,
molim te ponovi.

Tek iz trećeg pokušaja shvaćam,

Izgledam kao kaubojka!

- Hvala na komplimentu!

Sad se i ja smijem.

- Imam doma i šešir!

- I revolver - dodaje muž.

Jučer sam bila na književnoj,
skoro nam se klub raspao,
dvije su cure izašle,
zasićenost,
ali ipak opstajemo.
Čitale smo
Dobar dan Ljepoto,
Ann Napolitano.
Sve smo se našle u knjizi,
i puno nas izašlo je u tom razgovoru.

Priznala sam ima da nisam dobro.
Nema to veze više sa srcem,
iako idem dalje na pretrage,
jer sam poslušni pacijent,
nego sa tjeskobom.
Bol u prsima je psihosomatska,
i da,
sama sam si ju dijagnosticirala.
Pretrage ću obaviti zbog onih 1% da je možda ipak srce u pitanju,
ali znam sebe,
pod vodom sam već predugo,
negdje po putu sam zaboravila disati.
Ali noć je najcrnja pred zoru.

Jučer me Šarena pitala za rolanje.
Progutala sam knedlu i rekla može.

Djeca uvijek imaju fenomenalne ideje,
treba samo stat
i ne ispaliti odmah ono veliko ružno Ne.

Nisam rolala već bar pet godina,
a možda i deset.
Izvukla sam svoje prašnjave role
i krenule smo oko igrališta.
Napravile smo nekoliko krugova,
ko vožnja biciklom,
ne možeš to zaboraviti.

Dan je bio divan,
sunčan iako vjetrovit.
Kad sam rekla da sam se umorila,
reče Šarena:

- Idemo sada raditi vjenčiće od cvijeća.

I opet progutam ono Ne.

- Skini role mama!

I opet progutam ono Ne.

- Skini i čarape!

I opet progutam ono Ne.

Čučim u travi,
hladna vlažna zemlja mi prodire kroz kožu,
oko mene lete bijele latice,
radim vjenčić od maslačaka,
ona mi priča svoje misli i događaje,
samo postojim,
lagano je.

Kako je to bio važan događaj!
možda i najvažniji u zadnjih par mjeseci.
koliko sam takvih propustila!

- Hvala ti,
rekla sam joj.
Tvoje ideje su baš super.
Sviđa mi se što je sve sporo.

- Da, mama,
bolje od tvojih da samo juriš naokolo.

Pokušavam usporiti,
zastati,
čuti poruke srca,
u skladu s time
i ovaj tekst pišem na poslu,
jer posao nije zec.

POGLED S MOG BRDA

huc.blog.hr

sjedim na brdu,
ništa posebno.
jutro miriše na još jedan život
u pokušaju.

a onda, iznenada, dvadesetak bijelih kampera
provoza se rascvjetanim poljem.
na čelu im crni kombi, predvodnik.
podsjećaju na neko
automobilsko stado.
gledam ih, svi isti, svi sterilni.
na krivi način traže sreću,
pomislio sam.

- jebena sekta!

nedugo zatim, iz suprotnog smjera
prođe crni auto stranih tablica.
na prikolici vuče
dobrog starog Fergusona,
koji pak na sebi ima prikačen svinjovoz.
taj kavez, tako prazan,
izgledao je tako usrano tužno
da mi se srce stislo kao da
me je šaka svijeta stisnula za jaja.

i taman kad sam pomislio –
eto ti ga na!
tuga uvijek nađe put
– brgljez!
sleti na moje koljeno
i raspjeva se kao da ne kuži
gdje se nalazi.
bio je lijep, jebeno lijep!
s tim plavim, crvenim perjem,
egipatskim eye linerom
i belkantom
zbilja mi je prodrmao srce.
za trenutak sam povjerovao u mogućnost
nježnosti, ljubavi i sreće.

ali minutu kasnije,
eto ti njega, s najnovijim traktorom
i gomilom stajskog gnojiva.
projuri cestom
te rasu govna na susjedno
tek malčirano polje.

kakva poezija!

sve opet zaudara na sranje.

Želim ti dati....

taango.blog.hr

KUPE I ŠPADE

sewen.blog.hr

Neću se falit šta san sve ima,
Sve ti se danas na svitu snima.
I nemoš uteć, uvik na kraju
Samo pošteni i dobri ostaju!

Nije mi bilo do sjajnih stvari,
To te na kraju samo pokvari.
Kako je meni, neka je svima,
Pa svaki lonac poklopac ima!

Nisan ni Boga za bradu povuka,
Nisan se smija kad drugi je kuka.
Ja san za ljude šta uvik grade,
Nećemo mišat kupe i špade!

Stihovi....

taango.blog.hr

A ona je takva

star-rose-bloger.blog.hr

A ona je takva,
nadasve drugačija,
ima taj još jedan cijeli
svijet u očima.
Pomalo neobična a svoja,
vatrena i puna boja.
A ona je takva
u svom svijetu, tko
razumije ili ne svakom
pokaže svoje, daj svijetu
malo boje.

N ME KIT PA

starrynight2022.blog.hr

JA NE ZNAM

Ja ne znam zašto pasti mora
ta teška kiša koju liju
oblaci tašti iznad gora
što vrhove planina kriju,
ja ne znam zašto vjetar puše
ko da se jutro igra s njime,
a dječji smijeh i vika ruše
zvončiće krhke rane zime,
ja ne znam sve to dok te gubim,
no znam da te još uvijek ljubim.

Ja ne znam zašto cesta ima,
dok prema gradu vodi mene,
u krošnjama i jablanima
taj miris bitke izgubljene,
ja ne znam zašto guste bale
sleđene magle što me boli
sjećaju me na katedrale
za mrtvu ljubav gdje se moli,
ja ne znam sve to dok te gubim,
no znam da te još uvijek ljubim.

Ja ne znam zašto grad me zove,
a podiže svoj bedem kiše,
da uđem mokar među snove
po ljubav koje nema više,
ja ne znam zašto ovi ljudi
slave moj povratak iz pakla
i ovaj pogreb prate budni
prislanjajući nos o stakla,
ja ne znam sve to dok te gubim,
no znam da te još uvijek ljubim.

Ja ne znam zašto ceste redom
otvaraju se ispred mene
u studeni, u sjaju blijedom,
bez mjeseca, da njime krenem,
ja ne znam zašto noć iz tame
ko na gitari, samo jače,
na meni svira, ostavlja me
da tu pred kolodvorom plačem,
ja ne znam sve to dok te gubim,
no znam da te još uvijek ljubim.

Ja ne znam kad je vrijeme zvonu
za tužni vlak do Amsterdama,
a ti već stojiš na peronu
i dobro znam da nisi sama,
ja ne znam ni to kamo plovi
iz Amsterdama lađa siva,
s njom idu razbijeni snovi
i ljubav moja koju skrivam
ja ne znam sve to dok te gubim,
no znam da te još uvijek ljubim,
no znam da te još uvijek ljubim.

Jacques Brel