Blog.hr

ned

04/25

konklava

zemlja2.blog.hr

KONKLAVA

Pokopan je skromni papa Franjo. Pokopan po svojoj želji, u bazilici Svete Marije Velike, izvan Vatikana. Položen u jednostavan drveni lijes na kojem je bilo njegovo ime Francisco. Isto takav natpis je i na grobnici.

Na trgu Sv.Petra, bilo je oko 250.000 vjernika i niz čelnika država. Došli su se oprostiti od pape i odati poštovanje.

Nakon pokopa slijedi 9 dana žalosti. Tek tada
počinje obred odabira novog pape, konklava.
Očekuje se između 6. i 11. svibnja.
Riječ konklava dolazi iz latinskog “ cum clave” pod ključem. Kardinali izbornici su izolirani, kako bi se izbjegao svaki utjecaj vanjskog svijeta.
Papu odabiru kardinali u dobi do 80 godina. Ove godine je 135 kardinala, a svaki je i potencijalni papa.
Smješteni su u prenoćištu Sv. Marte.
Prvi dan, u kapeli Sv. Pavla, mole pomoć Duha Svetog
pri odabiru.
Konklava se održava u Sikstinskoj kapeli, zvanoj Sikstina. Kapela je poznata i po freskama besmrtnog Michelangela.
Dnevno glasanje održava se 2 puta do podne i 2 puta
popodne, ispisivanjem imena na listićima
Za uspješan odabir pape, potrebno je dvije trećine glasova, plus jedan glas.
Ako na kraju dana nije izabran papa, listići se pale i pušta crni dim.

Neki dan, prije odlaska u Vatikan, bivši zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, u jednomom TV intervjuu je izjavio, kako je moguće, da je papa već izabran od Duha Svetoga,
Kako Duh Sveti izabire papu, onda kardinali svoj
odabir moraju uskladiti s odabirom Duha Svetoga. Zato takva mistika.

Ja sam generacija koja nije imala vjeronauk u školi.
Crkva je pak u vrijeme Titovae Jugoslavije, u okviru
župa organizirala vjeronauk.
Na vjeronauk sam išla u crkvu Svete Marije na zagrebačkom Dolcu. Vjeroučitelj je bio monsignor Franjo Šeper, izabran 1965. za kardinala.

Kad se na Konklavi postigne sporazum kardinala, pušta se bijeli dim i objavljuje” Habemus papam “. Imamo papu.

O popločavanju

supatnikll.blog.hr

Eto i to je finilo, ukopali smo Papu, na sprovod je ipak i naš premijer i prežidente koji je baštinik ideologije koja je pobila svećenike, crkvi otela imovinu, otrovala joj kardinala, i sve te lipe stvari.

Koga briga svjetini je ionako najzanimljivije šta su obukle Melanija i ostale prve dame.

Ja bi iskreno volio da je pokojni Papa svojom dobrotom i javno proklamiranim prihvaćanjem svih, postigao da se smanji mržnja prema katolicima, i katoličkoj crkvi kod nas i u svijetu, ali nije, dapače njegova dobrota je protumačena kao znak slabosti, pa su je kojekakve spodobe brutalno iskorištavale, od pjevača četničkih pjesama Pornofirija, preko pornofirijanaca, do muslimanskih fundamentalista, homoseksualaca, ateista, agnostika, i antifašista, poput stanovitog Rade Borića, koji se užasava činjenice da se mladi okupljaju u crkvi.

Za to vrijeme gore navedeni pjevač četničkih pjesama, je bio u Rusiji, kod svog brata Kirila i vrtnog patuljka Putina poznatih kao duo psihopate, i tražio ih pomoć u uspostavi Srpskog sveta, i borbi protiv Srbijanskih studenata.

Baš me zanima što o tome imaju za reći stanoviti Rade Borić i ostali ološ koji sebe naziva pornofirijancima, i što o tome imaju reći oni koji su osudili novinara koji je smatrao da oni koji imaju brade i pjevaju četničke pjesme jesu četnici.

Kad smo već kod četnika Milorad Pupovac se pita zašto će se s groblja uklanjati samo četnički, a ne i ustaški simboli, valjda zato Milorade jer smo zemlja u kojoj se zbog onih trećih komunističkih simbola eto trideset godina toleriraju i četnički, ali eto zakon o grobljima kaže da treba ukloniti sve simbole koji već nekog vrijeđaju, pa ću ja kao građanin kojeg vrijeđaju petokrake zatražiti da se iste uklone, a vas pozivam da i vi zatražite da se ukloni ono što vas vrijeđa, da se malo pročistimo.

Naš dobri Papa, zahvaljujući rođenju i odrastanju u Argentini, gdje nije bilo previše fanova Vjeročke koja je s ekipom ubijala metkom u potiljak i onda palila svećenike, nije kužio s kim ima posla, on je u svojoj dobroti mislio da je pjevanje četničkih pjesama samo usputni incident, i da se nešto može riješiti dogovorom, i da će ako zavole njega homoseksualci i fundamentalisti prestati mrziti crkvu i katolike, ne možemo mu to previše zamjeriti, svi mi imamo svoje zablude, i redovito zaboravljamo čime je popločan put u pakao.

Nisu svi ljudi braća, niti bi bilo dobro da budu, jer znamo dobro da je nasilje najčešće u obiteljima, ono čemu trebamo težiti je da u miru živimo jedni kraj drugih, i gledamo svog posla, jer mržnja je besmislena i neproduktivna, čak i onda kada se mrzi katolike i katoličku crkvu, ma koliko vi mislili da je to u redu.

Šilje

dvitririchi.blog.hr

Ture bure valja, bure ture gura.
(jezična vježba za razgibavanje prstiju)

Janje za Sv. Objed je došlo izdaleka, preko veze, navodno. I bijaše - šilje.
Pravi poznavatelji jagnjetine božje će znati o čemu se radi. I bijaše ledeno. I bijaše stupasto. I bijaše neslano. Kao neslana šala.
Kao da ga je pekao sam Belzebub, a platio Sotona osobno, Judinim škudama.

Rekla sam već: za dobru janjetinu treba imat osobnog mesara koji nije postao Papa, nije još ni pape ni ćaća, ali se puti u te svete stvari i bogobojazan je i benevolentan.

Ne može poštena žena i posteno dite ni pošteno jagnje izist, na dan žalosti zbog odlaska Sv. nam Oca.

La commedia divina é finita.

sub

04/25

Ja sam glumica, scenarij je Anne Sexton

komentatoricamicaa.blog.hr

glumica jesam
nije važno koji me teatar plaća
možda sam glumica u kuhinji ili na sceni ali, ma gdje bila
kad hoću izgovaram solilokvije nepatvorene gluposti
spominjem jaja recimo i kažem, jaja se ne smiju s kamenjem tuči
kokošja jaja shvaćate , ona druga na koja mislite dotiču se vršcima prstiju
dva jaja, dvije ruke , nježnost u usponu malo gore malo niže
nek ne boli-i ne boli, tako jaja postaju okruglasta i čvrsta
a kad to kažem pred publikom vidim u tami damama polutvorena usta
( Isusek, o čem ova govori ustima misle )
glave sfrizirane ne smiju puno razmišljati zbog Tafta

Imam ja i druge nastupe - recimo kad na sceni perem kadu u kupatilu
sluškinja sam dakle, nisam dama
onda moj okrugli dio je u zraku, nagnuta sam, perem i mičem bokovima tam-tam
a tad neki prosijedi starčić s vrata gleda u moje bokove i smiješi se u sebi
on bi tako rado...o, Bože, neću dalje ...., ja sam ipak glumica a ne spremačica hotela
za bogate pred smrt goste.

I tako, dođem kući , kasno poslije dve tri vodke u glumačkom bifeu
i naravno, uzmem tavu i tresnem dva jaja jedan u drugi
iscuri iz njih žuto i bijelo pa gusto skupa , na tacnu , pred tveom
i promislim
jeboteee, kakav bi bio život da jaja nema( m )

.................

Lagano

bez-obzira-109.blog.hr

Ostavljam iza sebe
sve poplave i suše
stavljam u zaborav mučne duše
zaboravljam "vjetrove" što ruše

dvije vreće..., jedna je ropotarnica minulog
druga je za skupljanje vrijednosti
onih po mojim mjerilima
malo više stečene mudrosti
i igre po mojim pravilima

sa samom sobom sređujem račune
brojim darovane mi stađune
ne mora ih puno biti nužno
samo neka nije ružno i tužno

ne treba mi ništa više
malo sunca malo kiše
sve govore svest na tiše
laganica dok se diše

Torta

luki2.blog.hr

Jučer, petak, 25.04.

Torta za Miju stigla!

Ova šapica zelena na torti je njihov poklon slavljenici...Spirulina i svašta nešto u šapici...Hvala Vau Vau torte....

I evo slavljenice, napada tortu:))))

Još jedna zanimljivost: Goldie i Mia rođene su na isti dan!

Nakon proslave, promocija knjige u kazalištu "Gavella" - Fraktura je izdavač.
Večer književnosti, umjetnosti i povijesti uz promociju novog romana Romana Pavića ”U potrazi za Kainom i Abelom”.

Sudjeluju: Roman Pavić i Seid Serdarević, dok ulomke iz romana čitaju glumci Boris Svrtan, Darko Milas, Petra Svrtan.

Radnja romana vodi nas u srce Zagreba, u galeriju u Dežmanovu prolazu, gdje započinje potraga vrhunskog kirurga Ivana Mandića za zagonetnom slikom Celestina Medovića - Kain i Abel. No umjesto obične kupnje umjetnine, ulazimo u svijet krivotvorina, lažnih kolekcionara i nesvakidašnjih ljudskih sudbina.

Ovo je roman o umjetnosti i opsesiji, o tajnama koje slike kriju, ali i o povijesti naših prostora - od atentata u Sarajevu i dvaju ratova do poslijeratne tišine. Medovićev Kain i Abel ne ostaju samo na platnu - oni prožimaju čitav roman, utjelovljujući sukobe, tragedije i strasti.

E, sad - ne znam koliko ste zapamtili autora. Imao je promociju u Novinarskom domu, pa sam pisala o njemu. Liječnik koji je uz svoju profesiju postao i pisac. Roman Pavić, koji je ovoga puta u svojoj četvrtoj knjizi našao inspiraciju u svome životu. Naime, on je i sakupljač slika i veliki ljubitelj lijepe umjetnosti. Pa je čovjek našao sliku Celestina Medovića, zapravo dvije slike, i u razmaku nekoliko godina ih otkupio od tadašnjih vlasnika, podigavši u tu svrhu kredit. Slike se, naravno, zovu Kain i Abel.

Fraktura o svom autoru:

Roman Pavić rođen je u Osijeku 4. srpnja 1969. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu, a Medicinski fakultet u Zagrebu 1994., gdje je završio i specijalizaciju iz kirurgije 2001., nakon čega je subspecijalizirao traumatologiju i plastičnu kirurgiju te specijalizirao ortopediju i traumatologiju, kao i hitnu medicinu. Doktor znanosti je od 2006. Radio je kao znanstveni asistent na Sveučilištu Connecticut u SAD-u. Bio je zaposlen u KB-u Osijek u Klinici za kirurgiju, a od 2011. pročelnik je Zavoda za kirurgiju šake u Klinici za traumatologiju u Zagrebu, KBC Sestre milosrdnice. Znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju i redoviti profesor na Katedri za kirurgiju Medicinskog fakulteta u Osijeku. Objavio je više od stotinu medicinskih znanstvenih i stručnih radova. Dobio je priznanje za izvrsnost u četiri navrata kao recenzent više stotina znanstvenih i stručnih radova u časopisu Injury na Oxfordu, a u Američkoj nacionalnoj medicinskoj knjižnici (National Library of Medicine) nalaze se 47 njegova objavljena rada. Također je bio izlagač i voditelj na brojnim hrvatskim i svjetskim medicinskim kongresima, što mu je donijelo priznanje Sveučilišta u Torinu. Bio je dragovoljac Domovinskog rata od kraja lipnja 1991.; ranjen je u Tenji prilikom spašavanja i izvlačenja ranjenika. Iz područja povijesti također ima objavljen međunarodno indeksirani znanstveni rad. Ljubitelj je povijesti i umjetnosti te poznavatelj borilačkih vještina, osobito juda i karatea. Dosad je objavio romane Pozdrav iz Staljingrada i Kamikaze, Villa Franche i U potrazi za Kainom i Abelom.

Autor Roman Pavić I njegova nova knjiga...

Glumci su čitali odlomak iz knjige, a Seid Serdarević (Fraktura) postavljao pitanja....

A današnji dan, 26.04. još luđe:))))

Najprije po burek na Dolac....Onaj s jabukama....:))) Nakon toga kava na Trgu. Zatim odlazak u Laubu, na Festival Rose vina....

Imam jednu anegdotu iz prošlih godina festivala...Prošla sam cijeli Festival, i na kraju vidim Slovence da za svoje zadovoljstvo ispijaju- muškat....Ni pet ni šest- odoh prema njima i kažem: znate, ja najviše volim muškat! Oni se nasmijali, počastili me i uputili doma sa bocom muškata:)))

No, ove godine je bilo sve sjajno, bilo je Slovenaca - jer su zemlja partner - ali nije bilo muškata.....

Tart od jagoda i jagodice bobice bile su na puno štandova...Tako i treba biti, kada se pije pjenušac....Najbolji okus ima sa jagodicama...

I na kraju sam bila počašćena ovim slatkim, malim bočicama - crvenim: jedno je roze vino, a druga bočica je pjenušac s jagodama...Predobro! A plava bočica je maslinovo ulje, malo jačeg okusa - baš kako volim....Lijepo su me počastili. Hvala!

Ostaci uskršnje gozbe su iskorišteni u salatu- male kockice šunke, tjestenina, jedno jaje tvrdo kuhano, lučice, male rajčice, žličica senfa....:))) Mljac!

Još samo dan odmora....Ljub!

NAKON USKRSA

huc.blog.hr

Ako sam, kad sam došao ovdje,
bio mekan kao prekuhani krumpir.

Ako sam, poput džainista
koračao tako da
ne zgromim ni mrava
puštao njihove divizije da marširaju svojim putem,
zaobilazio puževe
smrdljive Martine i bubašvabe
stonoge i uholaže, kornjače
gatalinke i daždevnjake micao s ceste,
ostavljao pretpotopne
srebrne ribice (Lepisma saccharina)
da nervozno žure svojim skrovištima,
škorpijice u podrumu
da sanjaju hladne
vlažne snove…

Ako sam, šećući kraj rijeke,
maramom preko usta (i nosa) priječio
rojevima mušica da završe u mom
želudcu
iz paukovog pletiva zorom
spašavao metalik zelene
blještave amulete obnove i uskrsnuća
skarabeje —
s ključem života skrivenim ispod
hitinskog oklopa

Ako sam crvenorepke
što su svile svoje
mahovinom
obloženo gnijezdo
pod prozorom
čuvao od
mačaka

a, mačke čuvao od pasa,
pse od ljudi,
i ljude o samih sebe…

… noćne leptire
vraćao natrag u mrak
da ne sažgaju krila
na plamenom jezičku
petrolejke…

Ako sam pio vodu s izvora
i jeo bilje s livada,
pržio cikoriju,
skupljao lješnjake u šumi,
brao bobice kraj puta,
pušio lišće gloga,
pio čaj od bršljana,
radio ocat od divljih ja-
buka,
i smireno slušao žalopojke
onih što su navraćali…

Ako sam sve to činio
po samilosnom protokolu
i bio neka lajt verzija
svetca…

Ako sam bio sve to
- a možda i više…
Sad je sa tim gotovo!

Niti godinu dana kasnije:

ja sam Vlad Nabijač
s kolcem od brontosaurove natkoljenice,
Ja sam hrđava britva Jacka Trbosjeka
na tvojim mudima.
Ja sam Caligula što u Muzeju genocida
siluje leš vlastite majke.
Ja sam Pol Pot u posjeti kod Mengelea,
gdje mi Shiro Ishii na dar uručuje
zarazne buhe u boci ljepila.
Ja sam Ivan Grozni — grozniji od Ivana Groznog,
pijem Plavac mali iz lobanje u crkvi od kostiju.
Ja sam Idi Amin Dada koji čita bajke za djecu
ispod širma sašivenog od tetovirane ljudske kože.
Ja sam Alžbeta Bathory što se kupa u
krvi prvopirčesnica pušeći džonit
od sasušenih prepucija.
Ja sam kći Shive i Kali s OIB-om koja je
promijenila spol.
Ja sam četiri jahača Apokalipse
u jednom.
Ultimativni bestijarij
uništenja sveg živog.
Križ od inoxa što blješti
nad Poljima smrti.

Vjera da je ovaj svijet Božje djelo
bila je to moja najopasnija iluzija.

Sve što mi je bilo sveto —
sada je gorivo.

Bio sam most,
sada sam provalija.

Bio sam lijek,
sada sam samo rana.

Bio sam Krist
sada sam križ.

Bio sam Buda
Sada sam malj!

Hodam kao Imperator.
Fuhrer.
Vožd.

Hodam kako
Pošast.

Kao kuga.

I ovo mjesto više nije dom.
Ovo mjesto je rov.
Ovo je klaonica.

Sviđa li ti se ta buka?
To je život —
kako skviči.

BRANKO MILIĆ O KNJIZI "ŽIVOT NA DNU"

prokleta-od-daljina.blog.hr

Život na dnu Zlatana Gavrilovića Kovača – Filozofski prikaz

Uvod

Knjiga Život na dnu Zlatana Gavrilovića Kovača predstavlja delo koje, kroz egzistencijalno-socijalni diskurs, prikazuje kondiciju ljudske egzistencije u njenim najnižim, gotovo nihilističkim formama. Autor kroz realističke prikaze života marginalizovanih grupa otkriva temelje ljudske patnje, besmisla i borbe za identitet, koristeći pri tome niz filozofskih figura mišljenja koje upućuju na dubinsku analizu pojmova kao što su otuđenje (Entfremdung), autentičnost (Eigentlichkeit), egzistencijalna nemoć i moralna dekadencija.

Epistemološka dimenzija: znanje iz iskustva

Kovačev metod je izrazito empirijski — njegovo znanje o "dnu" nije teorijsko, već proističe iz neposrednog iskustva. Ovde se može primeniti termin empirijska ontologija — oblik promišljanja bića koji izrasta iz opažanja konkretne, često brutalne stvarnosti. Autor ne nudi apriorne ideje o dobru ili pravdi; on, poput Humea, polazi od čulne datosti sveta, gradeći sliku čoveka kao bića koje je formirano i izobličeno kroz konkretne životne uslove.

Egzistencijalna analiza: autentičnost i pad

U Kovačevom prikazu ljudskog života na marginama društva dominantna je heideggerovska tenzija između autentičnog i neautentičnog postojanja. Subjekti njegovih priča egzistiraju pretežno u modusu Das Man ("oni", "neko"), uronjeni u kolektivno postojanje bez lične odluke o sopstvu. Njihov život je serija prinudnih reakcija, neautentičnih poteza kojima pokušavaju da izbegnu bol i glad, bez dublje refleksije o smislu postojanja.

Ono što je posebno snažno izraženo jeste motiv "pada" (Der Fall), pojma koji kod Heideggera označava udaljavanje čoveka od sopstvene biti. Život na dnu nije samo socijalna pozicija; to je ontološki pad, gubitak odnosa prema mogućnosti autentičnog postojanja.

Socijalna ontologija: zajednica kao iluzija

Kovačev tekst implicitno sledi Hegelovu ideju o nužnosti priznanja (Anerkennung) za ostvarenje slobode. Međutim, u svetu koji opisuje, mogućnost međusobnog priznanja gotovo da ne postoji. Subjekti su izolovani, instrumentalizovani, jedni drugima sredstvo preživljavanja, što vodi do radikalne dehumanizacije. Zajednica je ovde samo površinska konstrukcija; njen dublji ontološki temelj – zajedništvo u slobodi i međusobnom priznanju – ne postoji.

Može se reći da Kovač prikazuje negativnu dijalektiku zajednice – umesto sinteze suprotnosti, imamo amplifikaciju razaranja i otuđenja.

Moralna filozofija: dekadencija i nihilizam

Moralno stanje likova u Životu na dnu može se posmatrati kroz prizmu Nietzscheovog pojma umiranja vrednosti. Tradicionalne vrednosti – poštenje, solidarnost, dostojanstvo – su obezvređene, ili su preživele kao prazne forme. Umesto moralnog imperativa (u kantovskom smislu), dominira čisti pragmatizam opstanka.

Ova dekadencija vodi ka nihilizmu, odnosno gubitku svih viših ciljeva i vrednosti. Život više nema inherentnu svrhu, već se svodi na niz trenutnih zadovoljstava i izbegavanja bola, čime subjekti postaju svojevrsni "poslednji ljudi" (letzte Menschen) iz Nietzscheove vizije, zarobljeni u banalnosti i nesposobni za prevazilaženje sopstvenih granica.

Fenomenologija bola i patnje

Kovač fenomenološki precizno opisuje patnju: ona nije samo fizička, već i egzistencijalna — bol gubitka smisla, bol nemogućnosti izbora, bol permanentne neslobode. U tom smislu, Život na dnu može se čitati i kao fenomenologija ljudske nemoći, gde subjekt više nije gospodar svoje egzistencije, već puki proizvod sile okolnosti.

Patnja ovde dobija skoro ontološki karakter: ona nije akcidencija, već suštinsko svojstvo egzistencije na dnu društvene hijerarhije.

Zaključak: Ontologija beznada

Život na dnu Zlatana Gavrilovića Kovača je duboko filozofsko delo, iako nije pisano filozofskim stilom. Njegova vrednost leži u autentičnoj, neuljepšanoj analizi najnižih slojeva egzistencije, u raskrinkavanju socijalnih mitova o solidarnosti, pravdi i ljudskom dostojanstvu. Kovačevo delo može se posmatrati kao neka vrsta savremene "ontologije beznada", gde pojedinac nije samo socijalno nego i ontološki napušten, gde se život svodi na preživljavanje bez ikakve transcendencije.

Ono što ovaj prikaz čini izuzetnim jeste njegova sposobnost da kroz jednostavne slike života dotakne najdublje filozofske teme: smisao, slobodu, autentičnost, i konačno – mogućnost ili nemogućnost spasenja.

Branko Milić, filozof i sociolog

A.D. 2025.

Rastava

zeljkinkutak.blog.hr

Naslov: Rastava
Originalan naslov: Skilsmässan
Autor: Moa Herngren
Prevela: Magdalena Vračarić
Izdavač: Znanje
Ožujak 2025. godine
325 stranica

"Rastava" je roman o braku koji dolazi do točke pucanja nakon više od trideset godina. Glavni likovi, Bea i Niklas, na početku djeluju kao stabilan par, ali jedna svađa pokrene niz događaja koji mijenjaju sve. Niklas iznenada odlazi, a njihova svakodnevica se počinje raspadati.

Priča je ispričana iz oba kuta – i muževog i ženina – što pomaže da bolje razumijemo njihove misli i osjećaje. Iako to daje dodatnu dubinu, likovi mi ipak nisu ostavili jači dojam. Emocije su mi djelovale prigušeno, a radnja ide sporo, bez većih iznenađenja.

Knjiga postavlja dobra pitanja o odnosima i razlozima zašto veze pucaju, ali nema snažnu napetost ili veliki zaplet. Spominju se neki trilerski elementi, ali su vrlo blagi.

Sve u svemu, solidno štivo za one koji vole mirnije priče o svakodnevnim problemima u vezama. Meni nije bila dosadna, ali ni nešto što bih dugo pamtila ili posebno preporučila.

KRALJICA TUGE

starrynight2022.blog.hr

KRALJICA TUGE

Mozart kugla za Olivija

Ispred mene noćas nikog nema
iza mene tvoja uspomena
kako ću preživjeti
ovaj bolni časak
u duši mi čežnje skrovit prasak
patim patim i ne mogu dalje
svaki srca kucaj oproštaj ti šalje
svaki grla jecaj u prazninu tone
topim tugu s pralina bombone
znam da Mozart divne skladbe piše
miliji mi kliše srce mi udara čežnjom rudara
kad ljutić mali na pašnjaku procvjeta
imali smo ljubavi proljeća i ljeta
tvrde stijene što verah se po njima
poskokov ugriz nestajanja plima
otrov tvoj struji kroz koloplet mi vena
tvoja sjena
grudi mi srebrni utezi
pod noćnom košuljom vise -
noćas ispovijedam ti se
suze moje moje verne, verene
ko će ga znati
od takve tuge
od takvog bola
ne mogu spati i ura tuče
jedan dva tri još sam budna
oh zašto smo samo neznanci sad mi
u mraku sam sama
bez tebe pejzaž, diorama
suze moje moje verne druge
ja sam noćas kraljiiiiiiicaaaaaaaaaaa
tuuuuuuuugeeeeeee… cry

Proljeće

penetenziagite.blog.hr

Kada se pamti, čini se to bez sumnje više srcem nego pameću. Ako će se po ičemu pamtiti ovo doba, doba svijeta što se nadmen i uvjeren u vlastitu ispravnost i veličinu nadvio sam nad sebe poput zlokobna večernja oblaka nad gradom, bit će to van svake sumnje po ovome: u okružju koje je puno i prepuno drugih što su uvijek su krivi za sve, rijetki na vrhu nastoje ono što ne valja pomesti prvo pred svojim vratima - pa tako svojim primjerom a ne tek pukim slovom ili riječju svjedočiti o važnome.

Jer, kako neka lijepa izreka o današnjici tvrdi, oni koji znaju-ne mogu; koji mogu-neće, a oni koji hoće-ne znaju.

Doista, ako govorimo o ljudskim zajednicama istinski važno je ono što njihovo tkivo drži na okupu. Zajednice koje nas okružuju zapravo - ne lažimo se - nisu od dobra, već od koristi; ono malo što u njima na strani prvog preteže nad drugim smijemo ondje zvati uspjehom. Kada se takvo vezivo od zakona o bratstvu prometne u optužbe o izdaji, tada valja prisjetiti se kolike su sve i kakve svjetlosti kroz povijest proglašavane izdajom tek da bi se tako pokušale zakriti tmine.

Utoliko su neprijateljstvo i isključivost neodvojivi dijelovi duha vlasti; ne smije se na mjestu tog strašnog raskrižja zaboraviti na opomenu o osudama i malenu, jednostavnu ali snažnu uputu o nepobjedivoj blagosti.

Možda je baš zbog toga toliko osporavanja iznutra; zajednice na koje smo navikli - zajednice tijela, interesa i džepa - zavise od priča o neprijateljima i izdajnicima, svaki put novima i sve prepredenijima. Pa kako ljudska povijest teče, od metode gole sile klatno se prebacilo k internaliziranju: sve je više onih što su uvjereniji u ono čemu teže povodom straha ili dosade, nego li od batine.

Doista, baš nikome nije lako susresti se prije svega sam sa sobom i bivati na to potaknut od srca; pogotovo ne u sredini za koju spore drži li više do obličja nego li do stvarna sadržaja.

Oh, kada bi bilo više takvih; takvih što pomeću pred svojim vratima; koliko bi ovaj svijet bio bolje mjesto; mjesto s kojeg oni koji ga tek trebaju živjeti ovako moraju bježati... kao što života i radosti željno biće nastoji uteći od duge, mračne i nesavladive zime.

Mjesto proljeća; san o onome što se htjelo, a nije se znalo ni moglo doseći do njega.

Osmijeh vikendom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine o humoru

Nakon što se preselio u SAD, jedan kineski doktor
se borio da pronađe posao u bolnici. Nije uspeo.
Zato je otvorio malu kliniku sa pametnim natpisom:
„Tretman za 20 dolara – ako vas ne izlečim,
dobijate 100 dolara nazad!"
Jedan američki advokat je video natpis i pomislio:
„Kakva prevara... ali hej, laka para!“
Ušao je samouvereno.
Advokat: „Doktore, izgubio sam čulo ukusa.“
Doktor: „Sestro, donesi lek iz kutije broj 22.
Tri kapi u njegova usta.“
Advokat: „Bljak! To je kerozin!“
Doktor: „Čestitam – ukus vam se vratio.
To će koštati 20 dolara.“
Iznerviran, ali odlučan, advokat se vratio nekoliko
dana kasnije.„Izgubio sam pamćenje. Ne sećam se ničega.“
Doktor: „Sestro, kutija broj 22 ponovo. Tri kapi.“
Advokat: „Čekajte! Opet kerozin!“
Doktor: „Divno – pamćenje vam se vratilo.
To će biti 20 dolara.“
Sada već potpuno frustriran, advokat je pokušao
još jednom da pobedi.
Advokat: „Vid mi slabi. Ništa ne vidim!“
Doktor: „Žao mi je. Nemam lek za to. Evo vaših
100 dolara.“
Doktor mu da novčanicu od 20 dolara.
Advokat: „Hej, čekaj malo... ovo je samo 20 dolara!“
Doktor: „Fantastično! Vid vam se vratio.
To košta 20 dolara.“

Dan 1158.

ap-placenici.blog.hr

Placenici
Slika: https://www.index.hr/vijesti/clanak/tijelo-pape-franje-privremeno-balzamirano/2664051.aspx

Nastavno na prethodni post, danas će biti sahranjeni zemni ostaci posljednjeg 266. pape Bergoglia ili Petra Rimskog prema proročanstvu Sv. Malahija iz 1139. godine. Ako je proročanstvo točno, a do sada je opisalo 112. papa od Celestina II do Franje, svijet neće dočekati izbor 267-og pape. Jer će Rim biti uništen, a strašni Sudac će suditi svome narodu. E sad, takvo biblijsko uništenje grada koji se prostire na površini od 1.285,3 km2 mogu prouzročiti ove nama poznate stvari - zemljina geološka aktivnost, asteorid ili nuklearno oružje. Pošto na prva dva nemamo utjecaja neću ih razmatrati. Prema stranici Nuclear-Secrecy za uništenje Rima bila bi dovoljna 800 kilotonska bojeva glava kakvu je nosio mobilni ICBM sustav SS-25 Topol. Njega su naslijedili sustavi RS-24 Jars, koji nosi tri zasebne bojeve glave od 200 kT i RS-26 Rubež s četiri od 300 kT.

Placenici
Karta: https://nuclearsecrecy.com/nukemap/

U slučaju zadnjeg i detonacije od 1200 kT na površini Rima za očekivati je 703.220 mrtvih i 726.280 ozlijeđenih, dok bi nuklearne padaline stigle sve do Zadra i BiH. U slučaju zračne detonacije ne bi bilo nuklearnih padalina, ali bi broj mrtvih narastao na 888.570 uz 1.089.540 ranjenih. Ako su to podaci dostupni civilima, zamislite s kakvim simulacijskim modelima raspolažu profesionalni vojni sustavi. Stoga je nerealno za očekivati nuklearnu eskalaciju, a da onima koji o tome odlučuju konačni rezultat nije poznat unaprijed. Tko bi se razuman usudio pokrenuti jednu takvu spiralu uništenja i na savjesti imati stotine milijuna mrtvih? Rekli bi nitko razuman, ali kako je onda moguće da krajem 2019. iz laboratorija puste genetski modificiran virus, koji je do svibnja 2023. odnio 6.872.943 života? Kao što vidimo iz povijesti, ljudska bića često nisu racionalna. Bilo je iracionalno i nadirati s NATO-om na Rusiju, pa se i to radilo do 24.2.2022. kad je ista pokrenula SVO.

Placenici
Slika: https://t.me/DDGeopolitics/145746

Iako znanstvene činjenice sve to jasno govore, na zapadu se činjenice često zanemaruju i narodu mozgovlje ispire s propagandom plasiranom preko MSM platformi. Do kada će ovčice pasti što im se tamo servira, nije poznato. Ono što znamo je da Trump navodno želi zaključiti pregovore oko Ukrajine unutar sljedeća dva tjedna. Slučajno ili ne, u tom istom periodu bi se trebala sastati konklava za izbor pape. Uz to je MO Hegseth Europi poručio kako ih SAD više neće braniti. Pa su brojni EU junaci nikom ponikli, počevši od Poljaka, pa nadalje. Trumpov izaslanik Witkoff je jučer bio kod Putina na trosatnom sastanku. Što su konkretno dogovorili nama smrtnicima nije obznanjeno, ali vrijeme će nam pokazati. Isti dan s auto-bombom u Moskvi je ubijen Ruski general, što je poruka Kijeva.

Placenici
Karta: https://t.me/Slavyangrad/125534

Znamo i da je u noći 23/24. travnja Rusija izvela do sad najveći napad s 11 balističkih projekila Iskander-M na vojne ciljeve u Kijevu, Žitomiru, Pavlovgradu i Harkovu uz 59 ostalih raketa i 145 lansiranih Gerana. Znamo da su u Kursku oslobodili Gornal, dok su u DNR oslobođena naselja Tarasovka, Bogdanovka i Kalinovo. Znači stvari na terenu idu svojim tijekom. Međutim, naglo se zaoštrilo između nuklearnih sila Indije i Pakistana, koje su zahvaljujući Kinesko-Ruskoj diplomaciji zajedno postale članice Šangajske orgranizacije. Unatoč tome, obje su i dalje pod znatnim utjecajem bivšeg kolonizatora, pa nije isključeno da je i ta eskalacija UK maslo sa ciljem sijanja razdora unutar tog vojnog saveza. WW3 se nastavlja...

Placenici
Slika: https://t.me/Slavyangrad/125639

pet

04/25

Sve je opet ništa

komentatoricamicaa.blog.hr

odlučiš najednom, na put ću poći
na bilo koje mjesto koje me ne čeka
samo da se maknem od predobro poznatih sitnica
od umora malih , od ovih poznatih lica
a onda, iznebuha kažeš...ma k vragu
i odložiš torbu , ne ideš nigdje , svi imaju cirkus isti
Prevert kaže
i ostavljamo sebe poput Tadijinih listova koji zajedno venu na okrajku šume
i tako danima i tako godinama ugađamo životu bez otpora , pomirljivi , u procijepu eona
dva bića , dvije sasušene želje , dvije tegle cvijeća bez zalijevanja
i kako kažu oni koji znaju
ti nisi više onaj
a bogme
ni ja bivša ona