Blog.hr

Vijesti s bloga

sri

04/25

Rode

Danas su mojim nebom klizile rode, tihe sjene na plavetnilu, vječne putnice između svjetova. Kružile su, kao da traže odmor, kao da im vjetar šapuće da negdje dolje postoji zaboravljena bara, preostali kutak vode gdje mogu utoliti glad i skupiti snagu za nastavak svog puta.

Tko zna odakle su došle? Možda iz dalekih afričkih savana, gdje su zimi tražile toplinu i obilje, ili s nekih riječnih obala, gdje su danima stajale u plićaku, razmišljajući o povratku. Ali zov doma uvijek pronađe put kroz oblake. On je upisan u njihovim krilima, u ritmu njihova leta, u nekoj tajnoj melodiji koju nose u sebi, piše Borut.

uto

04/25

Algoritmi znatiželje i čežnje

potok42:

kao da živiš po pravilima stvaranja kolaža s obje
strane ekrana, koja nalažu digitalni algoritmi
znatiželje i čežnje. čežnja je posljedica vjere duboko
u tebi da je moguće imati sve ono što ti izmiče.
navučen si na skrolanje, brze izmjene, površnost,
iščekivanje, ubijanje dosade. u tebi su nemir, obećanja,
u tebi je nemirenje sa sporošću, s istim, s ustajalim.

uto

04/25

Što kaže Radio London?

To, naravno, nije pitanje; tako se govorilo nekada. Napregneš uši uz radio koji krči, ako ga imaš; pustiš na donjoj granici čujnosti, da niko spolja ne čuje šta slušaš ... Bilo je važno na vrijeme saznati koji vjetar puše, jer znaš, da ko posljednji sazna, taj prvi strada...

A sad, princip je isti, samo su nijanse drugačije. Svijet je prepun buke, od ratova i pucanja, prijetnji, zemljotresa, pobuna, poplava, informacija i dezinformacija ... a najviše od dobrih želja i glasnih načina za dostizanje one čarobne riječi - Mir, napisala je Aneta.

pon

03/25

Stvari su transparentne

Probudio sam se, otvorio oči i vidio svijet drugačije! Rendgenskim vidom! Obuzela me panika. Srce mi je luđački tuklo, ruke tresle, dlanovi vlažili, hladni srsi slijevali niz leđnu moždinu. Dahtao sam od užasa. Koji kurac, koji kurac, koji kurac, u glavi mi se vrtjela ista panična rečenica. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako se ništa nije promijenilo, da je sve navlas isto, samo sam ja izmijenjen, drugačiji. Napokon sam se umirio, legao na bok i promatrao suprugu. Njena lubanja svijetlila je pod mojim radiološkim, to jest fluoroskopskim pregledom: sve prozirno, savršeno uklopljeno – vilica, jagodice, prazne očne duplje, blještavo bijeli zubi. Kosa? Nestala. Koža? Nestala. Samo kost, čista i surova. Ljepota na neki jeziv način. Maknuo sam plahtu i pregledao je od glave do pete. Sada napokon mogu reći da je stvarno poznajem iznutra, pomislio sam ironično, napisao je Huc.

pon

03/25

Susret sa silinom prirode. I sa samim sobom.

Mjesto: Početna autobusna stanica ZET-ove linije Kunišćak - Vrhovec na vrhu ulice Vrhovec, radi klizišta na cesti je linija podijeljena u dva dijela i na gornjem dijelu putnike prevozi minibus

Vrijeme: Prošli četvrtak navečer, uz olujni vjetar i rijetku kišu

Što: Pola smo sata vozač i ja sami sjedili u minibusu ugašenog motora i svjetala dok je vani olujni vjetar šibao okolna stabla i povremeno nosio rijetku kišu koja je udarala o stakla vozila.

Vozač je u tišini surfao na mobitelu ... a ja sam u tišini uživao u bliskom susretu sa snagom nevremena koju sam mogao pratiti gotovo iz prve ruke u toj ne osobito velikoj dijelom ostakljenoj limenci - a opet posve suh, napisao je Nepoznati Zagreb.

Prikaži još vijesti...