Fumata bianca

ponedjeljak, 21.04.2025.

Išla ja guglat, kako nastaje bijeli dim u Vatikanu, kad se visoko svećenstvo usaglasi oko izbora novog pape:

Prvo, zašto se glasački listići spaljuju, zar izbor ne bi trebao biti transparentan. Drugo, jasno mi je za smolu pinije - em gori, em miriše, em je ekološka, ali ove kemikalije - u današnje vrijeme ekološke onesviještenosti me naprosto začuđuju i zabrinjavaju.


A ja se živa pojela kada sam spaljivala zelene grančice od lovora u peći na drva jer mi je iz dimnjaka sukljao bijeli dim. Pa je dotrčalo cijelo susjedstvo, tobož se brinući, a u sebi - tko zna kakve su osjećaje gajili.
Znate, ono, kad susjedu kuća gori... kako ono? Zaboravih, eto, tu latinsku poslovicu.


Nego, s obzirom da je AP navodno zadnji bio kod pape, bilo bi zanimljivo znati što mu je papa rekao, jesu li sto dogovorili, kakvu beatifikaciju, ili... možda ... čak... ne usudim se ni izreći na glas ... ali ći zato napisati: možda je papina zadnja želja bila da novi papa bude Hrvat. Jer, zna se, da Hrvati i Bog odavno su nerazdvojivi entiteti.
En ti te ti. A ne en ten ti ni.

Bijeli dim, poručila bih ekipi iz Vatikana, može se postići i sagorijevanjem zelenog lovora, lovorika - ako vam je draža ta riječ, i divno bi bilo da novi papa bude Hrvat.
Ili, recimo, Hrvatica.
Jer, što nama fali?

A što se tiče preminulog pape, u mom mistu se reče RIP, ili "u raj poveli te anđeli" ili PUMB.
Meni je bio drag jer sam pročitala da je htio biti mesar (što je sasvim normalno za Argentinca) ali ga je onda baba poslala na stručno usmjeravanje i odrediše mu da je najbolje da ode u svećenike.
I eto, baba mu nije falila, dokaza je da je uspija u toj teoloskoj karijeri, ali ja ne sumnjan uopće da bi bija dobar i mesar, jer ko more postat papa, more sve.

Bog i Hrvatice!

Oko stola

Poklonjenom konju se ne gleda u zube, kaže stara egipatska poslovica.
A ni janjetu isto.
Sreća da je bio bez glave, jer je Jedna izjavila da voli janjetinu ali da ima podvojene osjećaje dok je jede. Kaže, dok jedem kokoš, ne razmišljam da je to bila životinja, to je za mene jednostavno - meso, piletina.
Kod janjetine imam baš osjećaj da jedem životinju.
Ne znam kako bi to preživjela da je imala janje skoro kao kućnog ljubimca, pa ga pojela.
No nećemo o traumama na Uskršnji Ponediljak.

Jer, fala bogu s GIFova, netko se sjetio dodati još jedan dan da se sva ta blagoslovljena hrana može provariti, metabolizirati kroz organizam i da se ljudi stignu oporaviti od uskrsnuća Kristovog prije negoli se vrate svojim uobičajenim aktivnostima.

U nas nema uskršnjeg darivanja iz, naravno, profanih razloga, ali mea culpa, mea maxima culpa, kupila sam jedno plastično drečavo pile s mehanizmom na navijanje, pavši pod utjecaj drugih.
Mislim, o važnosti i simbolici pilića za Uskrs vam ne moram ni govoriti, a osobito ako su rozi, zeleni, uglavnom drečavi.
Da se iskupim za svoje grijehe ubacit ću ga u reciklažni kontejner, jednom kad mu se mehanizam pokvari, a znam da neće proći puno vremena.

Mačke. Crne. Šest ih je Jedna nabrojala u dvorištu ovih dana.
A mačak, crni, nas je obilato darovao gušterima koje je donio pod stol.
Ja sam zaključila da mu je baš jako zamirisala janjetina dok se pekla, pa mu se pojačao lovački nagon, a možda je samo htio pridonijeti obilju za obiteljskim uskršnjim stolom.
Djeci je to bilo grozno pa sam morala mesti ispod stola, izbaciti i mačka i njegove lovine van, da u miru možemo jesti.

Razmišljam, potajno, da ga se rješim, i kupim najnormalniju plišanu mačku, koja nije opsjednuta.