Prekrasan dan smo iskoristili za cjelodnevni izlet u Gorski kotar, prvenstveno napuniti kanistere željenom izvorskom vodom u poznatoj nam šumi, te osobne baterije, prije nam nanovo najavljene sutrašnje kiše. S nama je bila i Dolores, te smo iskoristili povod za gurmansku avanturu "Na Piketu" kao uvod na tradicionalni uskrsni doručak kod Dolores same u naravno širem društvu. Drugarica je iskoristila izlet i kao sociološki eksperiment, naime opća krađa mog naslijeđa se nastavlja, te zbilja ću uskoro ostati ogolio bez ičeg, nova stoka je našla dva svjedoka i ona livada koju blogeri pamte po roštiljanju dok sam još i fotke objavljivao i na koju sam uknjižen za par dana više neće biti moja, jbga preimenovana je u građevinsko zemljište. Mi se zbilja minimalno uzrujavamo, jer to je normalno kako to Mile Kekinodnedavno na bis pjeva, "tamo gdje bitange nose značke i sve je naopačke". No dočekao nas je osim svježeg zraka i bistre vode kulturološki šok, susjedi gore znaju da smo mi tu dolazili, štoviše često, stariji i da je to bila od mojih zemlja i čak mogu to posvjedočiti, nije ih strah. Kad je drugarica ovim drugim starijima konstatirala, ono nevjerojatno, za doseliti tu gdje još ima ljudi, gospodin je rekao, da, možda ovdje iznad sela, u selu je kao i svugdje sve zatrovano, kupiš neophodne namirnice i bježiš. Drugi pak mladi muškarac napustio grad i tu se skrasio. |
< | travanj, 2025 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |