Blog.hr

Vijesti s bloga

ned

04/25

Nulta točka

Uglavnom, stiglo se i do Covent Gardena na čaj (na cijelom marketu nisam vidio jedan jedini bedž za jaknu, a i Njen prst ostao je prazan, "kupit ćemo negdje drugdje, jesi lud"); do Camdena na razgledavanje, do sjajne male knjižare u South Kensingtonu, sa Marquezom, Kafkom i Orwellom za pet funti; do Highburrya na odavanje počasti; tamo negdje gdje su davno carevali Paul Merson, Ian Wright ili Selley danas je ograđeno elitno stambeno naselje.

Lako je bilo njima; oni su se morali tući sami među sobom kako bi im bilo dovoljno uzbudljivo. Izgleda da taj strašan običaj sada preuzimamo i mi sami. Moda je moda, važno je biti u trendu; iako ponekad, kada recimo pogledaš svijet iz naše mišje rupe, imaš osjećaj da su mnogi upravo pristigli tamo gdje smo mi već bili prije trideset, ili osamdeset godina, ili tko zna kada: nigdje, piše Vjetar u granama.

ned

04/25

Blue jeans

Ma daj obuci levisice i stare bijele tenisice..

Ah taj poletni jugo-treš rokenrol. Ali nek bude uvod u temu.

Traperice, ta izlizana riječ za često izlizani komad odjeće fakat ima svoju težinu i značaj, pogotovo za mlade..A i za one koji su u međuvremenu ostarjeli nezaobilazne su, jer su u temeljima pop kulture začete u doba njihova rođenja i odrastanja.

Sjećam se kad su sredinom šezdesetih u posjet rodnom kraju došli amerikanizirani "Brajkovići". Brajković je zapravo bio suprug očeve sestrične Jelice. Emigrirali su u Ameriku nakon rata i dobro se situirali. Donijeli su oveći paket robe, mahom obleke svojih sinova da pomognu i malo razvesele našu brojnu obitelj. Bilo je tu svega; majica, košulja, jakni, nekih debelih tvrdih čokolada, kauguma, pokoji strip .. možda i tzv. Trumanova jaja, nisam siguran. Ipak, ono najvažnije; jedne traperice koje je stariji brat odmah prisvojio i ushićeno krstio u "super-rifle" makar su najvjerojatnije bile levisice, piše na blogu StoryBook.

sri

04/25

Rode

Danas su mojim nebom klizile rode, tihe sjene na plavetnilu, vječne putnice između svjetova. Kružile su, kao da traže odmor, kao da im vjetar šapuće da negdje dolje postoji zaboravljena bara, preostali kutak vode gdje mogu utoliti glad i skupiti snagu za nastavak svog puta.

Tko zna odakle su došle? Možda iz dalekih afričkih savana, gdje su zimi tražile toplinu i obilje, ili s nekih riječnih obala, gdje su danima stajale u plićaku, razmišljajući o povratku. Ali zov doma uvijek pronađe put kroz oblake. On je upisan u njihovim krilima, u ritmu njihova leta, u nekoj tajnoj melodiji koju nose u sebi, piše Borut.

uto

04/25

Algoritmi znatiželje i čežnje

potok42:

kao da živiš po pravilima stvaranja kolaža s obje
strane ekrana, koja nalažu digitalni algoritmi
znatiželje i čežnje. čežnja je posljedica vjere duboko
u tebi da je moguće imati sve ono što ti izmiče.
navučen si na skrolanje, brze izmjene, površnost,
iščekivanje, ubijanje dosade. u tebi su nemir, obećanja,
u tebi je nemirenje sa sporošću, s istim, s ustajalim.

uto

04/25

Što kaže Radio London?

To, naravno, nije pitanje; tako se govorilo nekada. Napregneš uši uz radio koji krči, ako ga imaš; pustiš na donjoj granici čujnosti, da niko spolja ne čuje šta slušaš ... Bilo je važno na vrijeme saznati koji vjetar puše, jer znaš, da ko posljednji sazna, taj prvi strada...

A sad, princip je isti, samo su nijanse drugačije. Svijet je prepun buke, od ratova i pucanja, prijetnji, zemljotresa, pobuna, poplava, informacija i dezinformacija ... a najviše od dobrih želja i glasnih načina za dostizanje one čarobne riječi - Mir, napisala je Aneta.

Prikaži još vijesti...