It was back in '32 when times were hard
He had a Colt .45 and a deck of cards
Stagger Lee
He wore rat-drawn shoes and an old stetson hat
Had a '28 Ford, had payments on that
Stagger Lee
His woman threw him out in the ice and snow
And told him, "Never ever come back no more"
Stagger Lee
So he walked through the rain and he walked through the mud
Till he came to a place called The Bucket Of Blood
Stagger Lee
He said "Mr Motherfucker, you know who I am"
The barkeeper said, "No, and I don't give a good goddamn"
To Stagger Lee
He said, "Well bartender, it's plain to see
I'm that bad motherfucker called Stagger Lee"
Mr. Stagger Lee...
Mamurna od samo jednog i pol piva odlučila sam prikratiti vrijeme na poslu za brzinsko javljanje. Bit će da je opijenost dobrim starim Nick Caveom sinoć ostavila posljedice. Neka je. Lijepo je uživo vidjeti pravog umjetnika- kao da je nekakvo čudo.
Na petak 13. navršiti ću četvrt stoljeća. Ne bih se osvrtala na prošle godine, nego samo na ovu, iznimno uspješnu. Diploma, zaposlenje i kupnja stana obilježile su polovicu tekuće godine. Slijedi kompletna adaptacija stana koja će biti... Uh, takva kakva će biti- važno je samo da bude!
A onda bi, jednog lijepog dana u bliskoj budućnosti, mogla položiti vozački ispit.
Pa se udati i razmnožavati do mile volje- kako to očekuju stariji članovi uže i šire obitelji. Pa što prije ostariti i umrijeti.
U posljednje vrijeme ne pišem kao što niti odveć ne komuniciram s ljudima (prežvakavanje uobičajenih i ustaljenih tema reda radi ne uzimam u obzir), osim ako nije riječ o suhoj gradnji, knauf pločama ili njemačkim pvc profilima. To mi je jako interesantno, po čemu se vidi se da sam tatina kći.
Naprijed me tjera vizija mene i bolje mi polovice kako u ljetnu večer na našem balkončiću pijuckamo Pilatov muškat okruženi bujnim zelenilom, te rastemo duhovno baš kao što je u visinu izrastao tulipanovac (Liriodendron tulipifera) sa čijih grana će nas milozvučnim pjevom pozdravljati ptičice. Kao piće u obzir dolazi i mješavina borgonje i terana istog proizvođača, uz grickanje smrdljivog sira (recimo, tvrdog iz Parme ili pljesnivog u svim bojama) i crnih maslina. Može i pivo. U kvartu imamo dućan gdje prodaju Leffe, Erdinger, Velebitsko, Budweiser svijetli i tamni... Ma, milina!
Hm, dok se uselimo biti će već jesen i zelenila će biti manje ali dobro...
Bitno je imati viziju, kako bi rekli američki top-menadžeri.
Nekako me ovo spominjanje sira podsjetilo na meni najdraže maslinovo ulje, pa ovim putem javno apeliram (čitaj: žicam) na dragog prijatelja da mi na osnovi lijepih očiju i kvalitetne i duge prijateljske veze udijeli kakvu bocu, mmm!
Večeras idem na Prodigy. Prije devet ili osam godina ležala sam na krevetu svoje pubertetske spavaće sobe i zatvorenih pubertetskih očiju slušala dotični bend. Kako sam tada bila u jednoj poprilično nadnaravnoj ( čitaj :pubertetskoj) fazi, pomislila sam da bih mogla levitirati. Nakon određenog vremena i uložene koncentracije, učinilo mi se da mi je pošlo za rukom, da levitiram iznad kreveta. Ne, nisam bila pod utjecajem halucinogenih supstanci. Priznajem, moguće je da se ipak radilo samo o nedostatku željeza. Večeras zasigurno neću levitirati, toliko lagana više nisam, ponestalo mi mašte (čitaj: prošao pubertet), a i sutra se radi.
Vidiš ti što ti je život pun obaveza i zadataka.
Post je objavljen 04.06.2008. u 14:29 sati.